..Van ovog svijeta!
05.01.2012., četvrtak
Dašak povijesti u MSU
Što se smatralo modernim u razdoblju između 50-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća? Kakva je bila arhitektura i koji trendovi su vladali u društvu tadašnje Jugoslavije? Kako su zapravo razni kulturni procesi i umjetnost oblikovali tadašnje socijalističko društvo? To su neka od pitanja čije odgovore možemo naći na izložbi „Socijalizam i modernost: umjetnost, kultura, politika 1950-1974“. Izložba se može razgledati u Muzeju suvremene umjetnosti po simboličnoj cijeni od 10kn (ako ste student), uz koju dobijete i bocu Cockte. Izložbu su priredili Dean Duda, Tvrtko Jakovina, Sandra Križić Roban i Dejan Kršić. Cijeli izložbu je konceptualizirala Ljiljana Kolešnik. Zanimljivo je spomenuti da cijeli postav izložbe čini građa iz tridesetak muzejskih i privatnih zbirki iz cijele Hrvatske. Tolika količina eksponata nam pomaže da bolje shvatimo tadašnje društvo i državu u (internacionalnom) kontekstu. Na izložbi se mogu naći zanimljive stvari, od nacrta plana razvoja zagrebačkih naselja i Slavonskog broda, do starih televizora, časopisa i zanimljivih reklama.  Velesajam u svojim zlatnim godinama i dio Sigeta  Na nekoliko mjesta u muzeju mogu se naći i televizori sa određenim filmovima i projekcijama. Prolazeći kraj televizora, naišao sam na, meni, jedan od najdražih crtića iz djetinjstva i tako sam napokon saznao kako se točno zove, te ime njegovog autora. Ime animiranog filma je „Mali vlak“, autora Vladimira Kutleše, iz 1959.godine. Nadalje, pogledao sam i snimke dolaska zagrebačkih gradskih čelnika na gradilišta u Novom Zagrebu. U ovom postavu nije bilo nezanimljivih dijelova, sve je postavljeno tako da bude dio smislene cijeline. Prolaskom kroz hodnike i gledajući plakate i reklame iz tadašnjeg vremena, bilo je zanimljivo staviti se u tadašnji kontekst vremena i promatrati reklame iz druge perspektive. Jedan od razloga zbog kojih sam se posebno veselio ovoj izložbi su bile slike Zagreba iz tadašnjeg razdoblja koje me inače vrlo privlače. I imao sam što za vidjeti, među izloženim slikama našao sam stare slike zagrebačkog Velesajma, te Novog Zagreba u izgradnji. Između ostalog, našao sam slike svog kvarta u izgradnji. Od ostalih eksponata, izložena su arhitektonska rješenja i ideje za razvoj Splita. Kroz te ideje zanimiljivo je vidjeti što se tada smatralo modernim.  Štand sa novinama, časopisima i ostalom zabavnom štampom Ovu izložbu preporučujem svim ljubiteljima povijesti i onima koji bi htjeli malo bolje shvatiti tadašnje razdoblje života u Jugoslaviji. Osobnog sam mišljenja je da je tadašnja kultura bila mnogo raznovrsnija, življa i šarenija, dok je društvo bilo „zdravije“ i koherentnije pogotovo zato što nije postojala razina tehnologije, kakvu imamo danas,koja nas više udaljava nego što nas zbližava. |
26.12.2011., ponedjeljak
Da li smo prerasli 7 smrtnih grijeha?
|
7 smrtnih grijeha, da li zbog njih idemo u pakao ili su to karakterne mane svakog ljudskog bića? Mogu li se ti grijesi gledati iz sasvim drugog kuta i što znači biti „dobra“ i „loša“ osoba? To su samo neka od pitanja kojima se u svojoj knjizi, pod nazivom "Seven Deadly Sins: Settling the argument between born bad and damaged good", bavi Corey Taylor, jedan od najpoznatijih hard-rock pjevača današnjice. Za one kojima njegovo ime još nije poznato, Corey je frontmen bendova Slipknot i Stone Sour. Njegova prva knjiga nije tipična autobiografija, kakvu današnje zvijezde imaju običaj izdavati. Corey se u svojoj knjizi bavi sa 7 smrtnih grijeha i objašnjava što zapravo znači griješiti. Svaki grijeh ima jedno poglavlje koje je prožeto sa njegovim zapažanjima, humorističnim primjerima ali i potresnim i teškim svjedočanstvima iz autorova života. Da bi shvatili širi kontekst knjige, treba napomenuti da je Corey Taylor imao iznimno teško djetinjstvo u kojem je odrastao fizički i psihički zlostavljan te zanemarivan od strane svoje majke, dok oca nije upoznao do svoje 30.godine. Sa 11 godina je bio žrtva silovanja, dok je sa 15 godina doživio predoziranje kokainom. Imao je jako velike izglede da svoj životni put završi tragično. U svojim tinejdžerskim godinama, putovao je SAD-om sa svojom majkom te živio kao beskućnik dok njegova baka nije preuzela skrbništvo nad njime. Baka mu je pomogla kupiti glazbene instrumente i svesrdno ga podupirala u onome što mu je išlo najbolje – glazbi. Kroz nekoliko godina Corey se profilirao kao lokalna zvijezda u svom rodnom gradu Des Moinesu, sve dok se nije pridružio bendu Slipknot i 1999.godine stekao planetarnu slavu. Corey se odjednom našao bogat, tražen i na putu oko svijeta. Iznenadna slava je produžila njegovu ovisnost o alkoholu i narkoticima. Naš (anti)junak je 2003. godine shvatio da mu takve stvari više ne trebaju, te danas ima ženu i dvoje djece. Do današnjeg dana, Corey je samo sa svojim bendom Slipknot prodao preko 20 milijuna albuma. Ovakav poduži uvod i kratki presjek autorova života je potreban da shvatimo zašto baš on ima svako pravo baviti se tematikom 7 smrtnih grijeha. Corey je prošao kroz sve navedene grijehe, imao ekstreman i težak život dok je bio mladić, te je zbog toga (kako i sam kaže) sada bolja osoba. „Pa što ako volite seks? Koga briga ako zapravo volite imati novaca, ili volite jesti, ili ako se sa svojom strastvenošću gurate prema novim visinama? Koga briga ako imate slobodan dan i sve što želite je ležati u krevetu? Ili ako mislite da ste najseksi „ženska/frajer“ na svijetu? Ako možete živjeti s time i ako nikome ne nanosite bol, skidam vam kapu“ Njegov stil pisanja je oštar i britak, te kao takav ne dopušta čitatelju da se tako lako odvoji od knjige. Corey svoje teze podupire sa, vrlo često, humorističnim primjerima i razmišljanjima, te vrlo jasno povezuje misli u jednu cijelinu sa, ponekad, dramatičnim zaključcima.  Oholost, bludnost, zavist, škrtost, neumjerenost, lijenost i srditost su za Coreya zapravo karakterne mane i dijelovi ljudskosti uz pomoć kojih ponekad možemo napraviti velike stvari. Stvar je u tome na koji način gledamo ove grijehe. Tako naprimjer netko tko je pohlepan, u svojoj želji za što više novca može izmisliti novi lijek kojim bi se izliječile tisuće ljudi(ako je u pitanju kvalificirana osoba dakako). Isto se vrijedi i za zavist koja nam može pomoći da prevladamo nove granice i popnemo se stepenicu više. Zavist može iz nas izvući ono najbolje ili najgore, sve ovisi o osobi. Zapravo se radi o vrlo banalnim stvarima, u želji da imamo više kao i netko drugi, možemo se natjerati da budemo vrijedniji, marljiviji i uporniji. Pred kraj knjige, Corey predlaže novih 7 smrtnih grijeha koji bi zamijenili stare grijehe koje je vrijeme preteklo, kako on sam kaže. Ubojstvo, zlostavljanje djece, silovanje, mučenje, krađa, laganje i loša glazba. Corey podrobno objašnjava svaki od predloženih grijeha dok za lošu glazbu kaže sljedeće: „Loša glazba je ubojstvo umjetnosti, loša glazba krade novac iz plitkih džepova te ubija naša osjetila ako smo dugo izloženi. Loša glazba je grijeh jer više ne moraš biti izniman da bi uspio u glazbenoj industriji. Plastična glazba se topi u vatri iskrenosti dok je prava glazba već zapaljena sa srcem i dušom. Na kraju krajeva, loša glazba tjera ljude da „kradu“ glazbu s interneta jer ne žele svoj stečeni novac potrošiti na takvu glazbu.“ Knjiga je iznimno zabavna zbog načina na koji je pisana, te domišljatosti autora koji je iznimno zanimljivu temu prošarao sa svojim osobnim iskustvima. U suštini, autor nam želi reći da ukoliko ne nanosimo bol nikome oko sebe, ti grijesi nam mogu pokazati tko smo i što želimo biti. Mogu nas odvesti do istine i omogućiti nam da čitamo iz prošlosti da imamo bolju kontrolu sadašnjosti. Knjiga, koja je ujedno postala i bestseler New York TImesa, se može nabaviti preko Amazona, Ebaya i sličnih Internet servisa. |
23.12.2011., petak
Sherlock Holmes 2: Igra sjena (premijera)
|
Sinoć sam prisustvovao premijeri jednog od najiščekivanijih filmova ove godine. Radi se o drugom nastavku iznimno uspješnog Sherlock Holmesa, čiji su nastavak producenti odlučili snimiti zbog odličnih reakcija publike. Tako smo još jednom imali priliku pratiti Sherlocka (Robert Downey Jr.) i Watsona (Jude Law) u njihovim pustolovinama te sukobu sa vječnim neprijateljem, profesorom Moriartyem. Za razliku od prvog dijela gdje je profesor Moriarty bio tajnovita figura koja se skrivala, u „Igri sjena“ je njegov lik otkriven na samom početku (Jared Harris). To je možda smanjilo napetost, s obzirom da su gledatelji od početka znali kako izgleda glavni negativac.  Radnja se smjestila u 1891.godinu u Londonu, gdje inspektor Holmes traži poveznicu između bombaških napada na ulici, te ubojstava vlasnika banki i tvornica oružja. Ono što će otkriti, zahvaljujući svojoj iznimnoj snalažljivosti, zapravo je vrlo opsežan i zao plan prof. Moriartya kojim će zavaditi europske sile. Glavni junaci će, u potrazi za slagalicama cijele priče, proći Pariz, Berlin i Švicarsku. Svijet 19.stoljeća je vjerno prikazan na plantu, tako da će ljubitelji tog razdoblja svjetske povijesti doći na svoje. Film je, kao i prethodnik, iznimno dinamičan te obiluje zanimljivim scenama akcije, iz kojih bi izdvojio scene tučnjave u kojima sudjeluje inspektor Holmes. Pravo je čudo što film nije prezentiran u 3D tehnologiji, i osobno mi je drago zbog toga. S obzirom da su radnja i izgled filma dovoljno atraktivni sami po sebi, nikakve dodatne finese nisu bile potrebne. Potrebno je istaknuti trend i pojavu sve većeg broja novih filmova u 3D tehnologiji koje, u dosta slučajeva, služe za to da pokriju nedorečenost filma i učine ga atraktivnijim. Vratimo se na film. Robert Downey Jr. je vješto prikazao svoj lik, kojemu je dodao i naglašenu humorističnu stranu. S tim na umu, mogu slobodno reći da film ima izražene elemente komedije. S obzirom na veliko iščekivanje koje je pratilo dolazak ovog filma, drugi nastavak uspješnice Sherlock Holmes postaje jedan od najizglednijih kandidata za film godine. |
21.12.2011., srijeda
"VELIKI" GLAZBENI OUTLET
|
Rasprodaja glazbenih albuma i dvd-ova koja se, sada već tradicionalno, održava jednom do dvaput godišnje u kinu Europa, vratila se nakon dužeg vremena na staro mjesto. Pod nazivom „Mega-giga rasprodaja 10.000 glazbenih i filmskih naslova“, očekivao sam ono što je bilo prvotno i najavljeno u naslovu, no nažalost razočarao sam se. Za razliku od prošlih godina, ovaj put su svoje štandove imali samo Dallas Records i Dancing Bear. Aquariusov štand je izostao iz vrlo banalnih razloga, no o tome ćemo malo poslije. Iako je početak rasprodaje najavljen za 12h, dakle točno u podne, pri dolasku sam vidio samo jedan štand (Dancing Bear) sa ponuđenim albumima, dok štand Dallas recordsa nije još bio ni postavljen. To je dovelo do situacije da su ljudi koji su razgledali Dancing Bear štand morali čekati dobrih 45 min da se suprotni postavi. Do mog odlaska u 13h, oko polovice cd-ova je bilo izloženo. Može mi netko reći da sam sitničav i grub, ali ako je početak zakazan za 12h, bio bi red da oba izlagača dočekaju potencijalne kupce sa cijelim asortimanom. To je manjak profesionalnosti kojeg očito moram srest i na mjestima gdje to ne bih nikad očekivao.  45 min nakon otvaranja, štand se tek postavlja Nadalje, same cijene cd-ova su zapravo nešto veće nego prijašnjih godina što zapravo dovodi u pitanje cijeli pojam rasprodaje. Većina cd-ova, na koje sam bacio oko, su okvirno bili po cijeni od 60 – 80kn. Ako me sjećanje dobro služi, na prošloj rasprodaji se dobar dio ponude mogao kupiti po cijeni od 30 – 50kn. U tom slučaju, ako ste došli sa 100kn u novčaniku, morate mudro i vješto izabrati da bi izašli s rasprodaje sa 2 cd-a. Što se tiče izostanka Aquariusa sa ovogodišnje rasprodaje, u razgovoru sa susretljivim prodavačem sam saznao o čemu je točno riječ. Naime, Aquarius ima svoj dućan 50m od kina Europa, te su smatrali da bi svojim štandom odvlačili kupce iz svojeg dućana. Iznimno nelogično, pogotovo kad znamo da je mala šansa da im baš svaki dan stotinjak potencijalnih kupaca prođe kroz dućan.  Sa prodavačem sam popričao i o cd-u kao mediju kojemu je prognozirano relativno skoro izumiranje. Nije se složio s tom tvrdnjom kazavši da prodaja u dućanu ide sasvim dobro, pogotovo uzevši u obzir pononvnu popularizaciju ploča. Sa svojim sugovornikom sam se složio te dijelim s njim isto mišljenje. Dakle, cd neće nikad nestati jer će uvijek postojati ljudi koji će ih kupovati i koji žele imati „nešto“ u rukama, a ne samo skidati s Itunesa i sličnih alata. U medijima prognoziraju crne dane cd-ovima, no nikad nisu uzeli u obzir sve razloge za eventualan pad prodaje. S obzirom na količinu loše glazbe koja se u zadnjih desetak godina pojavljuje i preplavljuje tržište, kupovina cd-a postaje veliki rizik. Ljudi postaju izuzetno oprezni kad je u pitanju kupovina albuma jer nitko ne želi kupit loš cd za 140kn i onda ga gledati na polici. Zbog toga ljudi skidaju glazbu na „ilegalne“ načine kako bi, ako ništa drugo, provjerili kvalitetu samog sadržaja. Vrlo jednostavno: manje neiskrene, plastične i loše glazbe – više prodanih albuma u cd formatu. Da me nitko krivo ne shvati, ta misao obuhvaća sve glazbene žanrove jer ja nikoga ne favoriziram iz razloga što se odlična glazba može naći u svakom stilu.  Glazbena rasprodaja inače traje od 21. do 23.12., posjetite ju, možda nešto i nađete za sebe. Ponuda je raznolika i ima nešto za svakoga, počastite sebe ili svoje bližnje za nadolazeće blagdane. I jedno upozorenje za kraj – sljedeći put nemojte nikako doći točno na otvaranje! |
10.12.2011., subota
Dašak Beatlesa u KSETu
|
U četvrtak, 8.12., na 31. obljetnicu smrti velikog John Lennona, Zagreb (klub KSET) je tradicionalno imao priliku uživati u glazbi najutjecajnijeg i najvećeg sastava 20.stoljeća. Beatlesi, nažalost, više ne postoje no zato je skupina simpatičnih momaka iz Rijeke publici pružila jedinstven doživljaj i užitak u ostavštini Liverpoolske četvorke. Momci djeluju pod imenom Beatles Revival Band, a ovaj srednji dio imena itekako zaslužuju jer su odličnom svirkom posjetiteljima uspjeli dočarati zvuk tog legendarnog benda i neponovljive pjesme.  Članovi benda su nosili sivkaste jakne, iste onakve kakve možemo vidjeti na nastupu Beatlesa 1965. na Shea stadionu u SAD-u (Youtube). Stvar koja najviše imponira jest njihova lakoća izvođenja pjesama, a da pritom zvuče kao pravi Beatlesi. To se najviše može osjetiti pri izvođenju back vokala i malo kompliciranijih harmonija.  Dva člana Beatles Revival Banda inače sviraju u Belfast Foodu (Erik Malnar i Alen Širola), te su svojim simpatičnim pristupom i pošalicama između pjesama dodatno dizali atmosferu. Bubnjar je član uspješnog riječkog metal benda Father koji je odradio već dvije turneje po Engleskoj. Grupa je nastala davne 1994., iz čiste ljubavi prema glazbi koju su stvarali Beatlesi. Do danas su odsvirali nekoliko stotina koncerata po Hrvatskoj i susjednim zemljama (Slovenija, Italija). O autentičnosti benda dovoljno govori činjenica da su 2006. godine pozvani na Beatles festival u Liverpool gdje su, između ostalog, održana 3 koncerta u mitskom Cavern Clubu. Momci su dvosatnim setom zadovoljili većinu ljudi koji su se nalazili u rasprodanom KSET-u, odsvirali najpoznatije pjesme, ali i one malo manje poznate te zadovoljili i najveće obožavatelje Beatlesa. Koncert je završen pjesmom „Twist & Shout“ na kojoj su apsolutno su svi zaplesali i dali si oduška. S obzirom da momci već 11.godinu zaredom nastupaju u Zagrebu, za očekivati je da će doći i sljedeće godine i proveseliti ljubitelje (Beatles) glazbe. Ovaj događaj preporučujem svima koji vole Beatlese, dobar provod i kvalitetnu muziku, te prije svega odličnu atmosferu! Dečki, hvala Vam! |
15.11.2011., utorak
Besplatni Interliber privukao tisuće posjetitlja
|
Nakon dosta iščekivanja, napokon je održan ovogodišnji Interliber, najpoznatije okupljalište ljubitelja knjiga u Hrvatskoj. Sajam knjiga se održao između 8. i 13.studenog, te su na njemu razni inozemni i domaći izdavači predstavili svoja izdanja po nižim cijenama. Specifičnost Interlibera, koja ga iz godine u godinu čini drukčijim od ostalih regionalnih sajmova knjiga, jest besplatan ulaz. Ta činjenica zasigurno utječe na posječenost i količinu ljudi koja je procirkulirala kroz paviljone unutar 5 dana. Ove godine, konačna brojka posjetitelja se vrti oko 100.000 ljudi. Pri posjeti sajmu, prvo što sam primjetio jest „siromašan“ paviljon broj 7. Tamo gdje su inače bili izlagači sa glazbenim instrumentima i svime što ide uz to, ove godine su bili (većini) nezanimljivi štandovi okupljeni pod nazivom INFO RESTART. Cilj tog programa je bila promocija poduzetnika koji u svojoj proizvodnji koriste moderne tehnologije. Nažalost, slaba posjećenost tog paviljona pokazala je koliko je zapravo ljudima zanimljivo to događanje. Tome svjedoči i slika ispod.  Izostanak standardnog sajma glazbe i multimedije kakav je nekad bio, vjerojatno je rezultat recesije i manjka financija. Što se tiče glavnih zvijezda cijelog događanja, paviljona 5 i 6, oni su bili natrpani ljudima od 7 do 77 godina. Gužva je ponekad bila toliko nesnosna, da je bio i problem uopće doći do knjige koju smo željeli pogledati. Izlagači su imali svoja, tradicionalno, ista mjesta tako da onome tko svake godine pohodi Interliber, nije bilo teško pronaći ono što je želio. U biti, neke stvari su se toliko ponavljale da sam knjigu, koju sam kupio na prošlogodišnjem interliberu, našao na istom štandu, na identičnom mjestu gdje je bila i tada. Dakle dobar dio, veliki dio knjiga se ponavljao, osim hitova i noviteta iz 2011.godine. S druge strane, ponuda je bila raznolika jer knjige su uistinu bile mnogo jeftinije nego u redovnoj prodaji. Npr. Enciklopedija rock i pop muzike je bila na cijeni od 99kn, a inače je 399kn. Od štanda sa stripovima do antikvarijata, distribucija knjiga je obuhvatila sve branše tako da su raznoliki interesi i ukusi posjetitelja bili zadovoljeni.  na Interliberu se našao i iranski štand Predstavljanja knjiga su se događala svakih 30-60min, raspored je u svakom slučaju bio pun. Kao jednu od zanimljivijih izložbi, istaknuo bih Izložbu starih slikovnica iz 19.stoljeća. Na tom štandu je prisutvovala i Tamara Teković, vlasnica više od 4000 naslova te najveća kolekcionarka u ovom dijelu Europe. Interliber ne nudi revolucionarne novitete, ali zato nudi dobru zabavu, jeftine cijene i pokoju dobru knjigu. Zbog toga ću ga posjetiti i sljedeće godine. |
14.11.2011., ponedjeljak
Izložba mačaka u Jastrebarskom
|
Neobična izložba mačaka, za koje širi krug ljudi nikad nije čuo, održana je u Centru za kulturu u Jastrebarskom 13.studenog. Organizatori cijelog događaja su članovi udruge „Maine Coon Hrvatska“ , koja se bavi uzgojem i svim ostalim vezanim uz istoimene mačke. Cijela izložba je bila neobična zbog toga što je na njoj bila prezentirana jedna od najvećih pasmina domaćih mačaka, koje na prvi pogled svojim izgledom podsjećaju na riseve i druge vrste divljih mački. No izgled zavarava, zapravo se radi o nježnim divovima kakvi se ne viđaju na cesti. Ovo je bio moj prvi susret sa ovakvom vrstom mačaka, i bio sam iznenađen njihovom pristupačnošću i zaigranošću.  šampion Treba naglasiti da se priredba prvi i, do danas, jedini put održala prije dvije godine u Zagrebu. Zbog toga se dosta zagrebačkih zaljubljenika u mačke i kućne ljubimce odlučilo zaputiti u Jastrebarsko, koje je udaljeno 20-ak minuta vožnje autom. Svi posjetitelji su, pri kupnji karte, dobili i listiće na kojima su mogli zaokružiti svog favorita pri izboru za najljepšu mačku. S obzirom da su sve izložene mačke bile iznimno lijepe, favorita je bilo teško izdvojiti.  Što se tiče Maine Coon mačaka, one izvorno dolaze iz Sjeverne Amerike (država Maine). Njihovo ime je kombinacija naziva države iz koje vuku korijene, te riječi „Coon“ koja dolazi od „rakuna“, zbog njihovih dugačkih kitnjastih repova. Ova vrsta mačke je vrlo zanimljiva zbog toga što ima osobine pasa. Dakle, vrlo su privržene ljudima te prate svoje vlasnike po kući i sudjeluju u svemu što oni rade. Upravo zbog tih osobina ih se često naziva mačkama psećeg karaktera.  Ove sve informacije sam saznao od vlasnika izloženih mačaka, koji su cijeli dan neumorno i strpljivo objašnjavali svakom posjetitelju podatke vezane uz Maine Coon mačke. Većina izloženih mačaka je bila na svojim kavezima te im nije smetao učestali ljudski dodir. Neke su spavale, dok su se druge igrale sa posjetiteljima. Iako većini ljudi nepoznate, Maine Coon mačke osvajaju na prvi pogled, u to sam se i sam uvjerio. |
13.11.2011., nedjelja
Zagrebačka Rockabilly večer
|
Sinoć se u zagrebačkom Bikers beer factoryu u Savskoj ulici održala retro/rockabilly zabava koju je predvodio nastup najpoznatijeg zagrebačkog rockabilly benda, B and the bops. Koncert je počeo nešto prije 22h i potrajao do iza ponoći. Što je koncert više odmicao kraju, atmosfera je bila sve bolja, ljudi su se rasplesali a bend je bio odlično raspoložen. Momci iz benda su izvodili miješani set svojih pjesama prošaranih sa poznatim rockabilly obradama.  Bopsi u akciji Rockabilly/garage koncerti su uvijek bili posebni iz razloga što poklonici te subkulture vjerno slijede način odijevanja iz 50ih i 60ih godina 20.stoljeća. Djevojke u haljinicama i retro cipelama, a momci u košuljama i „podfrknutim“ hlačama. Takvi događaju uvijek odišu veselom atmosferom, a oni koji nostalgično gledaju za 50-im godinama 20.stoljeća, slobodno mogu doći i osjetiti dašak prošlosti. Za one koji nisu upoznati sa tim glazbenim pravcem, dovoljno je reći da je Rockabilly nastao 1950-ih godina prošlog stoljeća, te je prepoznatljiv po živahnim kompozicijama i melodijama. Kao najpoznatije predstavnike dovoljno je izdvojiti glazbene legende poput Johnny Casha, Elvisa Presleya i Buddy Hollya.  B and the bopsi vizualno također slijede rockabilly štih sa svojim odijelima, što možemo vidjeti na slikama. Odlične dionice na lead gitare te catchy pjesme sa jako dobrim vokalom, čine „Bopse“ jednim od najboljih rockabilly bendova u Europi. Njihove svirke su također redovite u regiji (Italija, BIH te Madžarska), gdje sudjeluju na raznim rockabilly događajima i koncertima. Energičnost i akrobacije sa kontrabasom, te živahnost frontmena Branka, zaštitni su znakovi benda. Zanimljiva je činjenica da zapravo nekoliko ljudi „drži“ cijelu zagrebačku rockabilly/garage/psychobilly scenu. Gitarist Damir svira i u psychobilly bendu Latex Willer, te kao vokal u Johnny Cash Triu. Basist Marko dijeli dužnost sa Damirom u oba navedena benda te, uz njih, svira u garage bendu Dykemann Family. Ukoliko vidite da neki od navedenih bendova svira negdje u Zagrebu, nemojte dvojiti, dođite jer je zabava zagarantirana! |
09.11.2011., srijeda
Rammstein još jednom protresao Zagreb!
|
Mnogi nisu vjerovali da će se tako brzo vratit, mnogi su bili uvjereni da više nikad neće doći u Hrvatsku, ali momci iz njemačkog benda Rammstein došli su zapaliti Zagreb, godinu i pol od koncerta u ožujku 2010. Mjesto radnje je ponovno bila zagrebačka Arena koja je ugostila jednu od najvećih koncertnih atrakcija u glazbenom svijetu. U sklopu svoje „Best of“ turneje koja je ujedno njihova najskuplja te vjerojatno i zadnja turneja u karijeri, Rammstein su zagrebačke fanove počastili sa dvosatnom kazališnom predstavom. U realizaciji te predstave sudjeluju 23 kamiona, 150 ljudi te oprema teška 40 tona uz 2000 litara nafte koju koriste na koncertima.  mašinerija koja omogućuje Rammstein show Prije nego što se dotaknem samog nastupa, moram spomenuti i predgrupu koja prati Rammstein na cijeloj turneji. Radi se o bendu Deathstars koji me nisu apsolutno ničim oduševili, niti pokazali zašto zaslužuju otvarati ovako velike koncerte. S glazbene strane, imate dojam kao da cijelo vrijeme slušate istu pjesmu, a s vizualne strane bend je također vrlo statičan i nezanimljiv. Nakon polusatnog seta, Deathstarsi su završili te se pozornica počela užurbano pripremati za glavne zvijezde večeri. Točno u 21h, kako je bilo i najavljeno, svjetla se gase i kreće bučna reakcija publike. Već pri samom otvaranju koncerta, publika je bila šokirana vidjevši da članovi benda ulaze na parter sa strane te se probijaju dok „mix pulta“ na sredini arene. Noseći hrvatsku zastavu, od tamo su došli do pozornice mostom koji se spustio sa stropa te uz eksplozije pokrenuli pjesmu „Sonne“. Odličan zvuk, impresivan „stage“ te scenografija, natjerali su oko 10.000 obožavatelja na ples i headbang. atmosfera i pirotehnika Bend je na svakoj pjesmi imao nešto za ponuditi, od eksplozija, plamenih stupova, do kuhanja klavijaturiste u velikom loncu sa bacačem plamena u sklopu pjesme Mein teil. Momci iz Rammsteina su djelovali vrlo raspoloženo dok su izvodili, na mahove, vrlo zahtjevne točke poput jedne dok su svirajući na glavi imali brnjice iz kojih je išla vatra (pjesma Feuer frei). Vrhunac večeri je bilo ponovno prebacivanje cijelog benda preko mosta koji se spustio iznad obožavatelja na parteru, te sviranje na jako maloj pozornici kod „mix pulta“ između publike. sviranje na manjoj pozornici Time su vjerojatno razveselili mnoge koji možda i nisu vidjeli mnogo radi gužvanja na sredini. Sviranjem na tako maloj pozornici, bez ikakve dodatne scenografije ili pirotehnike, uvjerili su sve prisutne da su dovoljno zanimljivi i energični samo sa svojim instrumentima. Rammstein su, nakon 2 bisa i 20 odsviranih pjesama, priveli koncert kraju uz obilje konfeta koje su se razmilile po cijeloj dvorani. Set lista i izbor pjesama su zadovoljili svakog prisutnog u dvorani. Gorući mikrofoni Njihova dva održana koncerta (s naglaskom na zadnji) su definitivno jedni od najboljih natupa koje je glazbena Hrvatska doživila. Također su i jedan od rijetkih izvođača koji relativno visoku cijenu karte opravdano naplaćuje s obzirom kakav doživljaj pruža publici. Rammstein se pokazao kao spektakularan i iznimno zabavan bend čija predstava kod mnogih izaziva strahopoštovanje. Tko je bio na koncertu, zna o čemu govorim.. |
22.10.2011., subota
Saul Friedlander: Pio XII. i Treći Reich
|
Zanimljiva i nekonvencionalna knjiga pisca Saula Friedlandera pod nazivom „Pio XII i Treći Reich“ nudi uvid u, mnogima nepoznat, dio povijesti i međunardonih odnosa za vrijeme 2. svjetskog rata. Ovo djelo je nekonvencionalno iz razloga što se zapravo sastoji od prikaza službenih dokumenata popraćenih autorovim komentarima i opaskama. Friedlander je u sklopu svog opsežnog istraživanja skupljao dokumente sa raznih strana (američki i britanski diplomatski dokumenti, spisi Svjetskog židovksog kongresa). Dakako, najzanimljivi dokumenti kojih se autor uspio domoći su većinom neobjavljeni arhivi ministarstva vanjskih poslova Trećeg Reicha te jedan neobjavljeni dokument iz Hitlerove kancelarije. Radi se o osobnim notama i zapisima njemačkih ambasadora pri Svetoj stolici, Bergena i Weiszackera te ministra vanjskih poslova Trećeg Reicha, Joachima von Ribbentropa. Važno je napomenuti, što ističe i autor, da on nije mogao dobiti uvid u dokumente u Vatikanu tako da se ne može dobiti šira slika ovih događaja i odnosa. Umjesto toga, autor prezentira postojeće dokumente usmjeravajući čitatelje da donesu svoje zaključke na temelju pročitanog. Što se tiče same građe, najzanimljivije su Papine odluke i odnosi prema Trećem Reichu u različitim etapama 2.svjetskog rata. Na to su zasigurno utjecale godine rada i službe koju je Papa obavljao u Njemačkoj te tako zasigurno stekao velike simpatije prema njemačkom narodu. To je najočitije iz zabilješki ministra Ribbentropa i ambasadora Bergena koji su zapisali da je Papa redovito na početku audijencija i sastanaka naglašavao svoje simpatije prema njemačkom narodu. Jedan od prvih primjera Papinog odbijanja osude njemačke agresije dogodio se pri njemačkom napadu na Poljsku kada je Vatikan odbio prozvati i osuditi Treći Reich unatoč inzistiranju Francuske i Velike Britanije. Prilog u tome ide u obliku pisma ambasadora Bergena u kojem piše kako mu je Papa u zadnjim danima kolovoza obećao da se neće izjasniti protiv Njemačke ako ona napadne Poljsku. Dokumenti kojih se Friedlander domogao, ukazuju na to da su u Vatikanu očijukali sa idejom razvrgavanja savezništva među Saveznicima te primicanju separatnom miru na Zapadu. S druge strane bitno je navesti neke od razloga za Papino držanje u određenim situacijama. Vatikan se bojao da će se Treći Reich osvetiti katoličkim vjernicima u Njemačkoj ako ovi osude njihovu agresiju. To bi također značilo i okretanje leđa mnogih njemačkih vjernika prema Vatikanu jer ih je dosta bilo odano nacionalsocijalizmu.  U Vatikanu su na Treći Reich gledali kao na jedini i posljednji bedem u obrani od prodora komunizma u Europu kojeg se Papa pribojavao. Smatrali da jedino Njemačka ima snage oduprijeti se SSSR-u te su prešutno podupirali „oslobađanje“ Rusije. Što se više rat bližio završnoj fazi, Papa je sve otvorenije pomagao progonjenom židovskom narodu. Do tog trenutka bio je suzdržan iz razloga što se bojao da bi otvorena osuda zločina nad židovima dovela do još veće odmazde. Treba naglasiti da su samostani i crkve pružili utočište tisućama židova u Italiji te ih spasili od sigurne smrti. Autorova namjera je bila samo predočiti dokumente u svojoj cijelosti makar se neki dijelovi činili dosadni, ali tako najbolje može izbjeći pristranost pogotovo iz razloga što nije imao pristup i Vatikanskoj strani arhiva. „Kad god situacija postavlja protuslovne zahtjeve, kad god ni jedno rješenje nije dobro, onda su oklijevanje i tapkanje u mraku daleko vjerojatniji nego jasno definirana i nepokolebljivo provođena politika.“ Alfred Grosser Ovu knjigu toplo preporučujem svima koje zanimaju povijest, 2.svjetski rat, a pogotovo međunarodni politički odnosi. Knjiga se inače može nabaviti eventualno u antikvarijatima ili naručiti preko interneta. |
